
Indiana Jones - Recenzija
Kao i kod svakog akcionog heroja, a kod Indijane Džons možda i još više, smo naučili da ma koliko pucali u njih oni će uvek izbeći sve metke i pored toga još će uspeti da se srećno dočekaju na noge padajući sa visine više od deset metara. U čemu je tajna Indijane Džons? Očigledno u trčanju. Kada na vas otpočne paljbu 20 treniranih ruskih vojnika (ili nemačkih, sve jedno je) sa prosekom od 1 metak/sec, vi samo počnite da jurite kao ludi i ispostaviće se da su šanse 90 % da vas neće ni jedan okrznuti, a ako ste Indijana Džons u filmu Kraljevstvo Kristalne Lobanje, šanse rastu do punih 100%.
Spilberg koji je često govorio kako ne voli da snima nastavke i da je to razlog zbog koga je prvobitno i odbio da režira prvi Hari Poter film, je u svojoj karijeri snimio tri uspešne franšize. Park Iz Doba Jure je bio izuzetno uspešan, Ajkula je svetu donela strah od vode i akvarijuma, ali publici je daleko omiljeniji (nekada) mladi, inteligentni i harizmatični arheolog sa šeširom i bičem koji istražuje i upoznaje svet koji ostatak čovečanstva može samo da sanja. Sve to još više ako je to fikcija.
Ako ste do sada čitali mnogobrojne recenzije filma, uglavnom ste primetili veliko razočarenje domaćih i stranih kritičara. Ovde moram odmah da vam kažem da su recenzenti retko kada merodavni i da oni od svake slike očekuju Mona Lizu; koliko god film dobar bio, iskusan kritičar će mu naći zamerku i to staviti na papir da vam dokaže zašto ga ne treba gledati. Indijana Džons i Kraljevstvo Kristalne Lobanje nije ni približno loš film koliko ste mogli da pročitate. Puno zabave, humora, dobrih likova, Indijane i egzotičnih, ranije nikada viđenih destinacija.
Priča je logičan nastavak prethodnika. Radnja počinje 1957. godine u vreme kada se svet spasio nacista, ali se sada, po viđenju jednog prosečnog Amerikanca, plaši zlih Rusa komunista i vanzemaljaca (Rozvel). Hladni rat bukti, trka za naprednom tehnologijom je jeku. Grupa ruskih vojnika predvođena sa Irinom Spalko (Cate Blanchett) upada u Oblast 51 gde se nalazi rezervat gde vlada SAD krije sve najveće tajne na svetu. Tamo, uz dosta akcije, pucnjave (na Indijanu, naravno) krade leš vanzemaljca koji će im pomoći da razviju tehnologiju telepatskim upravljanja umovima čitavog sveta, i sve to po direktivi Staljina lično. Na Indijani (kada već James Bond i Tom Cruise nisu tu) ostaje da spase ceo svet od zlih Ruskih planova.
Harison Ford se očigledno odlično oseća u svojoj najpoznatijoj ulozi. On je isti onaj stari, ironični, borbeni Indijana. Njegova je kreacija je još uvek ubedljiva i inspirativna. Pored njega još je zablistala sjajna i nepogrešiva Kejt Blanšet. Njen lik hladne ruske oficirke je pravo osveženje i ona uspeva da dobije svoju polovinu filma i da ostane upamćena na sličan način na koji je i Tilda Swinton u filmu Letopisi Narnije. Tu je i Shia LaBouf koji u filmu tumači lik Indijaninog sina, mladog motociklistu, avanturistu i buntovnika (gle, čuda), sa crnom kožnom jaknom i nožem koji je urađen kao omaž „Divljaku“ Marlona Branda. Njegov je lik je sasvim solidan: ni dosadan ni previše simpatičan, a njegovim uvođenjem samo se zaokružuje priča o mladom pustolovu.

Specijalni efekti su na nivou, pomalo traljavi što je, čini mi se, namerno urađeno da bi se stekao i oživeo (i to jako uspešno) utisak starih filmova. Fotografija je dosledna prethodnicima, a scenografija je za nekoliko nijansi lošija nego kod starijih filmova.
Ono što nedostaje filmu Indiana Jones And The Kingdome Of The Crystal Skull, jest mladi Stiven Spilberg i još mlađi Harison Ford. Film nema u sebi dovoljno snage i Spilbergovog oduševljenja avanturističkim filmovima. Taj nedostatak reditelj pokušava da sakrije preteranim i čestim akcionim scenama i specijalnim efektima. Takođe nema ni toliko duhovitih replika kao u starijim filmovima. čini se da kako stari, Spilberg svoje filmove sve više rutinski snima, a sve manje sa onim žarom koji je imao kao mlad.
čudno je i to što je Kraljevstvo Kristalne lobanje ograničeno brojem scena. Fanovi franšize su navikli da radnju filma prate po nekoliko kontinenata, na veliki broj lokacija. Sve to daje širinu filmu. Od početka prave avanture, kada Indijana dolazi u Južnu Ameriku, u suštini se smenjuju tri duge epizode: Epizoda u pećini gde Indijana nalazi kristalnu lobanju; epizoda jurnjave kroz džunglu; i na kraju epizoda u svetu izgubljene civilizacije. To je to. Nema većih prevrta i obrta, sem ako izuzmemo trku kroz džunglu gde je lobanja čas kod jednih, čas kod drugih.
Tu su, dalje, one banalnosti koje prate sve savremene akcione filmove, koje nisu uspele da zaobiđu ni Indijanu. Pošto je u stilu „1 protiv 50“ uspeo da se oslobodi od ruskih vojnika, Indijana Džons na lucidan način preživljava eksploziju atomske bombe, pa onda Indijana sa svoja tri saputnika uspeva ponovo da pobedi 50 Rusa u trci kroz džunglu, da bi ubrzo četvorka prelako preživela tri pad niz Viktorijine vodopade, ali i pleme čuvara Eldorada i na kraju opšte rušenje izgubljene civilizacije, čitavog grada i leteći tanjir koji ispod njega izlazi.
Na kraju krajeva i ovo se da progutati, jer ipak je u pitanju Indijana Džons.