Iako je Leonida u potpunosti siguran da jedini način na koji se novonastala situacija može razrešiti, a da Spartanci ne izgube svoju čast i svoju reputaciju, jeste rat protiv Kserksa, on ne dobija potrebnu saglasnost proročice, čija reč se mora najstrože poštovati. Naime, proročicine nejasne reči Leonidi su protumačili sveštenici, koje je Kserks uveliko podmitio... Stoga sveštenici govore Leonidi kako se bogovi protive tom ratu, prvenstveno kako se ne bi narušila svetost nailazećeg praznika, Karnejskog festivala.
Svestan da ne može tek tako pustiti Kserksa da pokori spartance bez ikakve muke, Leonida se odlučuje na rizičan potez- on bira 300 svojih najboljih vojnika (pri tom, sluteći ishod bitke, pazeći da skoro svaki vojnik ima muškog potomka) i polazi sa njima da se suprostavi Kserksu.
Dok kraljica Gorgo, Leonidina žena, vodi svoju mirnu bitku protiv Saveta, pokušavajući da ubedi sve Spartance u ispravnost Leonidinog postupka i da ih nagovori da pošalju i ostatak vojske u rat, Leonida kuje plan da ogromnu i zastrašujuću silu Kserksove vojske dočeka na Termopilama- Ognjenoj kapiji u kojoj će biti jednostavno postaviti klopku i sakriti malobrojnost Spartanske vojske od očiju neprijatelja...
Kraj ovog istorijskog događaja svima je već dobro poznat, tako da verovatno nikome neću upropastiti užitak gledanja filma ako istaknem motiv samožrtvovanja u ovom filmu. Leonida i svih njegovih 300 vojnika ginu, ali pobeđuju u ovoj borbi... Sećanje na njihovu žrtvu vodilo je kako kasnije naraštaje Spartanaca, tako i vojnike širom sveta, kroz celu istoriju. Priča o 300 ljudi koji su se drznuli da stanu na put „Božanskom kralju“ i njegovoj zastrašućujoj vojsci, priča je koja je uvek bila i uvek će biti inspiracija mnogim stvaraocima na svim poljima života, kako u umetnosti tako i u životu uopšte.
Sam film je rađen po čuvenom istoimenom stripu Frenka Milera, i kada kažem „rađen po stripu“,ne mislim samo na „rađen po ideji stripa“. Podudarnost izmežu stripa i filma, između kadriranja jednog i drugog dela, između stripskih junaka i glumaca koji ih i filmu tumače, zaista je velika. U tome i jeste najveća vrednost filma, u tome što tako dobro podražava strip. Svaka scena filma je slika za sebe, a svaka slika govori hiljadu reči... Baš taj vizuelni efekat je ono što će očarati zaista svakoga. Ma kakvi po karakteru bili, ma koliko vam se priča dopala, voleli stripove ili ne, moraćete da priznate da su kadrovi ovog filma zaista umetnički, zaista neverovatni (izdvojmo, recimo, sada već uveliko čuvenu scenu sa proročicom, koja je - da spomenim i to, čisto kao zanimljivost - snimana pod vodom zarad efekta „lelujanja“ kose i velova)

Iako nemam običaj da u svojim recenzijama prozivam glumce, reditelja ili bilo koga iz filmske postave, ovaj put osećam dužnost da odam priznanje režiseru Zaku Snajderu, čija je doslednost Milerovom kadriranju zaista za svaku pohvalu.
Ovaj film je, pored stripa, garancija da će uspomena na hrabre Spartance, njihovog odlučnog kralja Leonidu, mudru kraljicu Gorgo, i uopšteno na spartansku neukrotivost i želju za slobodom, preživeti čak i ovo današnje vreme (da, baš ovo ludo vreme u kom se sve vredne stvari polako zaboravljaju), i možda čak i da se stari ideali polako vraćaju i da čovečanstvo nikad neće izgubiti iz vida činjenicu da postoje stvari mnogo važnije i od nas samih, i od naših života, snovi za koje vredi žrtvovati se, vredi umreti, vizije poput slobode.
Hmmm...
By: Maximus (Guest) on 24-10-2008 23:53