 Les pacte des loups Recenzija Radnja filma je inspirirana istinitim dogadjajima koji su se zbili sredinom 18. veka u planinama centralne Francuske, gde se dan-danas prepricava legenda o "zveri iz Ževandona" koja je tokom par godina ubila stotinak ljudi, a da joj niko nije mogao ući u trag. Glasine o neuhvatljivom čudovistu su stigle do Pariza, pa kralj Lui XV u Ževandon šalje svog posebnog izaslanika - viteza de Fronsac-a (Le Bihan) - čiji je zadatak da nakon hvatanja zver preparira i pošalje je na dvor. De Fronsac je iskusni prirodnjak koji je proputovao svet te, kao i većina intelektualaca svog doba, prigrlio racionalan pogled na svet, pa je za njega reč o najobičnijem vuku kojeg su praznoverje, bujna mašta i nesposobnost lokalnih vlasti pretvorile u neuhvatljivo čudovište. No, kada stigne u Ževandon, ispostavlja ce se da je celi slučaj daleko komplikovaniji, te će mu dobro doći borilačke veštine svog vernog pratioca Manija (Dacascos), Indijanca sa kojim se sprijateljio za vreme sedmogodisnjeg rata u Kanadi. De Fronsacov boravak u Ževandonu se pretvara u još veću pustolovinu kada upozna dve lepe žene koje će mu, svaka na svoj nacin, osvojiti srce - jedna od njih je kći lokalnog velikaša Marianne de Morangias (Dequenne), a druga Sylvia (Bellucci), egzotična italijanska prostitutka za koju se ispostavi da se nimalo slučajno nije pojavila u Ževandonu.
Jedan od razloga zbog kojih se francuska kinematografija naglo oporavila je i u tome sto se pojavila nova generacija reditelja - mladi ljudi koji, lišeni snobizma i predrasuda svojih prethodnika, bez ikakvog ustručavanja inspiraciju nalaze u, MTV-ju, azijskim akcijama, japanskim mangama i sličnim oblicima popularne kulture. U tome se mozda previše i ne razlikuju od svojih holivudskih kolega, ali rezultati njihovih napora su u pravilu bolji, i to zbog toga sto im ostvarenja, usprkos svih tih uticaja, zadržavaju lokalni "stih", a originalnost i inteligencija nije žrtvovana ustajaloj holivudskoj formuli, odnosno licemerju "političke korektnosti". Gans u svom filmu Pakt sa vukovima predstavlja upravo primer uspesnog spajanja evropske kulture sa spektaklom holivudskog tipa. S jedne strane, priča je inspirisana stvarnim dogadjajima, a radnja u potpunosti stavljena u podsvesni kontekst Francuske u drugoj polovini 18. veka, gde su društvene protivrečnosti i tinjajuci sukob izmedju dekadentnog plemstva i sve moćnije buržoazije, koji ce eskalirati u revoluciji, našle svoj izražaj u ideološkim sukobima koje simbolišu nastojanje glavnog junaka da se racionalizmom suprostavi praznoverju. S druge strane, Gans je ovaj film shvatio kao izvrsnu priliku da u film ubaci sve ono sto ga je oduševljavalo u ostvarenjima njegovih uzora, bilo da je rec o Spielbergovim ajkulama, dosije x-u ili akcijama Johna Woo-a. Zbog toga je Pakt sa vukovima prilično teško žanrovski definisati - taj je film istovremeno melodrama, horor, triler, ali i klasična akcija. I neki iskusan režiser bi se teško snašao u toj žanrovskoj džungli, ali Gans nekako uspeva pohvatati sve konce i sve protivrecne elemente sklopiti u kompaktnu celinu.
Naravno neki će biti i pomalo razočarani filmom, što ne iznenadjuje, jer Pakt sa vukovima, iako prilicno dojmljiv film, ipak nije remek-deloa. I dok je u čisto tehničkom smislu film savršen - akcione scene su besprekorno odradjene, a Francuska 18. Veka besprekorno rekonstruisana zahvaljujuci odličnoj scenografiji i kostimografiji, muzika Josepha Lo Duce, dotle scenario nije baš najispeglaniji, tako da film praktićki završava na kraju druge trećine, da bi ga ne baš najuvjerljiviji deus ex machina obrt produžio za nekih četrdesetak minuta. Ni gluma nije bas na visini - Samuel Le Bihan nije bas najbolji izbor za protagonistu, s obzirom da je njegov lik ne samo u senci mnogo dopadljivijeg Marka Dacascosa, nego i niza epizodista, medju kojima je svakako nejprimetnijii Vincent Cassell. Što se muške publike tiče, njoj ce verovatno najdužeu sećanju ostati zanosna Cassellova supruga Monica Bellucci, pogotovo stoga sto se u nekim scenama pojavljuje bez odeće, pa možda i nece biti tako važno sto je njen lik nedoradjen. No, usprkos svim tim nedostacima, kada se sve sabere i oduzme Pakt sa vukovima je film koji itekako treba preporučiti, i to ne samo zato sto pruža dobrih dva i po sata zabave. Taj je film jos jedan dokaz da i Evropljani, kada im se da prilika, znaju potući Hollywood njegovim sopstvenim oružijem.
|
|
|