 Equilibrium Recenzija Posle trećeg svetskog rata čovečanstvo je pretrpelo velike gubitke i znalo se da četvrti ne bi niko preživeo. Zbog su čelnici država odlučili da pomoću droge zvane Prozium eliminisati sva osećanja iz ljudskih tela jer osećanja smatraju uzrokom ratova. Kako bi se uklanjanje osećanja olakšalo osnovana je nova grana zakona, Gramatonski sveštenici, čiji je jedini cilj pronalaženje i uništavanje svega što bi moglo potsticati na osećanja (muzika, knjige, slike...) kao i samih ljudi koji ne uzimaju svoju dozu Proziuma i time krše zakone Oca ( Vladara novonastalog režima). Jednog jutra Preston ne uzima uobičajnu dozu Proziuma i postaje svestan osećanja za koje nije ni znao da postoje. Počinje sumnjati u system za koji je do tada mislio da je savršen...
Reditelj Kurt Wimmer poslužio se starijim filmovima poput 1984 i Fahrenheit 451 za sastavljanje svoje priče, i mora se priznati da mu je pošlo za rukom napraviti film koji je jednako dobar u dramskom delu kao što je i spektakularan u akcionim scenama. Christian Bale je odličan u ulozi Johna Prestona. Transformaciju iz hladnog i bezosećajnog robota u čoveka koji je sposoban osećati efektno je prikazao na ekranu. Možete zamisliti kako bi to izgledalo u rukama nekog drugog, manje iskusnog, glumca. Što se tiće ostatka glumačke postave malo su slabiji od Balea, ali su ipak svi na visini zadatka.
Treba spomenuti i uslove u kojima je ovaj film nastao. Snimljen za nekih 20 miliona dolara, film izgleda i vizualno i tehnički jednostavno briljantn. Kostimi, setovi, atmosfera, sve je na najvišem nivou. A sada dolazimo do najzanimljivijeg dela, a to su akcione scene. U Equilibrium-u se koristi posebna borbena tehnika, Gun-Kata, u kojoj pištolji služe kao produžeci ruku. Snimcima hiljada vatrenih obračuna uspela se matematički izračunati najčešća putanja uzvraćene paljbe protivnika i to omogućuje gramatonskim sveštenicima da uspešno eliminišu protivnike a da pritom sami ostanu nepovređeni, krećući se zadanom putanjom. Te scene su spektakularne i i sasvim ravnopravno mogu parirati Matrix trilogiji. Poslednji obračun između Prestona i Oca veoma je inventivan i spektakularan, iako se u početku čini smešnim. Muzika je idealna za ugođaj kakav ima film.
A sada mane. Koliko god se neiskusnim gledaocima priča činila svežom i originalnom činjenica je da ona to nije jer sadrži u sebi elemente nekoliko starijih filmova. Isto tako, možda se nekome neće sviđati dugačke pauze između akcijskih scena. Neki ljudi će pak videvši na omotu ljude u koznim mantilima automatski pomisliti da je kopija Matrixa, iako sa dotičnim nema nikakve veze osim upravo spomenutih mantila.
Zaključak: Film je pravo remek delo, zaslužuje a odvojite 2 sata i da ga odgledate. A ako ste fan naucne fantastike ovaj film će vam sigurno upasti u top 10 listu i uvek ćete mu se rado vraćati.
|
|
|