 Recenzija: Hostel Ako uspete pogledati film do kraja, prilikom sledećeg putovanja ćete poneti ceo arsenal oružja. Ovaj put Vam predstavljamo krvavu bajku Elija Rotha. "Hostel" je rad reditelja filma “Cabin Fever”, Tarantinovog štićenika i najboljeg diplomate svoje generacije na Njujorškoj filmskoj školi, Elija Rotha. Quentin-ovo ime možete videti i na špici filma jer je film predstavljen kao Tarantinov (Bar na našim TV kanalima), što znači da je on jedan od producenata tog filma čijem podnaslovu 'Full of Blood' naprosto morate verovati, i dobro se pripremiti (psihički i fizički), jer vas prilikom gledanja čeka film koji ne spada pod onu danas dosta korišćenu “već viđeno” frazu. Priča ovog mučnog filma koji se službeno vodi pod “horror” proizašla je iz pera samog Elija Rotha, a njen idilični početak na kojem trojica turista, Amerikanci Paxton i Josh i Islanđanin Oli, uživaju u amsterdamskom coffee shopu i napušeni sanjare o cicama i guzicama koje moraju, hmm… znate već… povaliti, pre nego se vrate u mainstream, mogao bi se shvatiti i kao start za film tipa 'Deuce Bigalow – Evropski Žigolo'. Ali, stvari se zahuktavaju kad ova turistička trojka susreće rusa koji im pokazuje vruće slike iz nekog hostela u Slovačkoj gde ih, jeli, očekuje seks kao iz najvrelijeg sna. Opčinjeni slikama, raspomamljeni trio kreće u zemlju za koju nikad pre nisu čuli.
Oli želi da proba sve što mu se nudi, Josh sanja o tome da postane pisac, a Paxton nekako varira između njih dvojice. Čudni događaji počinju da se dešavaju još u vozu gde upoznaju čudnog i iritantnog lika s nemačkim naglaskom. U Slovačkoj, kako je i obećano, sve vrvi od cica i “rođenih spremnih” cura sa istoka Evrope koje im tek tako padaju pod noge i nude sve što ovi mogu da zamisle. Jedne večeri, baš dok se ostatak razgaćenog trija drma uz zvuke češkog popa iz osamdesetih, Paxton ispred lokalne diskoteke susreće poznanika iz voza. Ubrzo Oli nestaje, a u priču ulaze dve Japanke. Na tom mestu, scenario počinje sve manje da liči “Deuce Bigalowu”. Sve što u 'Hostelu' sledi je totalno nepredvidivo, mestimično ubistveno po želudac, a otkrićemo samo da nadobudni trojac završava kao lovina za jedno bizarno internacionalno lovačko društvo u kojem lovi i slučajni poznanik iz voza, a samo jedan od trojke preživljava tu turističku turneju.
Za kraj, naravno, malo trivija vezanih uz "Hostel": Reditelj se pojavljuje na početku u jednoj od cameo uloga, Za film je potrošeno 150 galona krvi, što je tri puta više nego za “Kolibu straha” (Rothov prethodni film), Klanica iz filma je u stvari jedna od Praških duševnih bolica koja je navodno još u funkciji, Roth i Tarantino su na Islandskom festivalu, gde je 'Hostel' premijerno prikazan, proglašeni vikinzima. Kritike su podeljene, većina Rothu zamera krvoločnost, a mi ćemo izdvojiti jednu dobru kritiku, i to kritiku Edwarda Douglasa sa Comingsoon.net-a koji kaže: "Zastrašujuća ekskurzija u najgoru noćnu moru u kojoj se nitko od nas nikad ne bi hteo naći". |
|
|